Oj Alija što si naumio,
na Hrvata kad si napadnuo,
mislio si uništiti našu vjeru,
lekciju si naučio,ljudožderu,
doveo si one jade iz Iraka,
mislio si više nema hrvatskih junaka,
al ustade Herceg-Bosna zemlja mila,
tvojim jadnim balijama slomi krila!
Rušio si naše crkve i psovao Gospu,
ali dobi Adžo odmah ti po nosu,
u Tursku ćeš bježat Adžo,jer to ti je domovina,
Herceg-Bosna još je živa,od kamena i od vina!
Ide Boban i sa njime Tuta,
a za njima armija junačka i ljuta,
sad ćeš vidjet Mujo,nećeš više srati,
bježi gade u Tursku,dolaze Hrvati!
Poselami Arape i ostale golje,
pa sa njima klanjaj ti do mile volje,
Herceg-Bosna hrvatska je bila i ostat će,
kad joj ime čuješ,od strah se usereš u gaće!
za kraj jedan klasični stari stih-IDE TUTA,NOSI PUŠKU,JEBAT ĆE VAM MATER TURSKU!
Braćo,ovu pjesmu sam ja osobno napisao u ovom momentu i neka vam bude poticaj da nastavite borbu protiv Turaka i da oslobodite svoju stoljetnu zemlju koju ste krvlju branili.
ŽIVJELA HERCEG BOSNA!